četvrtak, 29.06.2006.

Ples Oriša u Sloveniji

Prije tjedan i pol sam bila u Sloveniji na predavanju nigerijskog svećenika (šamana) koji zapravo djeluje u hramu Oriša u Brazilu. Čitala sam da će predavanje između ostalog biti o njihovoj božici Aje (cita se Ađe) koja je božica izobilja, novaca i sl. Na letku je još pisalo da će se posvećivati školjke koje su njezin simbol pa sam uzela školjke sa sobom (zbog toga sam i išla ;)) ). Na kraju su šamani izveli bubnjanje (To su specijalni bubnjevi prilikom čije izrade se mora odrediti njihova namjena i pozvati duha bubnja da udje u njega. Nakon toga samo njegov vlasnik smije bubnjati na njemu) U biti mi smo plesali, a oni su bubnjali. Ja sam tamo došla zaista nepripremljena na ono što ću vidjeti. Nešto slično je bilo jednom u emisiji 'Na rubu znanosti' (tip je snimao dokumentarac o plesu uz šamanske bubnjeve negdje u Africi) i jednom sam bila kod jednog šamana u Zagrebu radi sinusa, ali ovo.. Zapravo već na početku su neki ljudi oko mene počeli padati u trans i na pod. Malo sam se prepala na početku, ali sam skužila da mogu plesati bez da padnem u trans pa sam se zapravo super provela. Oni te transeve koriste da bi izbacili potisnute emocije i sl. šta je super ako se možeš pouzdati u ljude oko tebe. I zaista uvijek je bilo bar dvoje ljudi koji su pazili nekog drugog ako su primijetili da 'intezivnije' pleše. Anyway sutra gorespomenuti gospodin ima predavanje (ali samo predavanje) ;) u ZG. Evo i detalja: Četvrtak 29. 06. 2006. u 19.30 sati Centar za ljudska prava Kralja Držislava 6 "Kultura Yoruba (Nigerija), filozofija Oriša i učenje Ifa." Ulaz slobodan. Predavač: Dr. prof. Sikiru Salami - Baba King. Profesor sociologije na Sveučilištu u Sao Paulu. On je i Babaorisa, i vodi najveći templ Oriša na svijetu u Brazilu.

- 08:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2006.

I think I saw an angel...

Ovo je kod mene doma. Cijelo vrijeme hoću slikati nešto takvo i onda to neko drugi napravi :)

- 22:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

The time is right..

E pa stvarno me nije bilo dugo. Bila sam uvjerena da sam zaboravila podatke za ulaz u blogeditor. I opet me bilo svugjde. Prvo još jedna beogradska. Svaki put kad dođem tamo imam doslovno pola dana vremena pa ne stignem fotkati. Ali kad nešto spazim onda je to prava stvar ;)) Imam jednu fotku koja prikazuje ciganske (i guess) straćare sa Interkontijem i ostalim modernim zgradama u pozadini. Gosti hotela zapravo to mogu vidjeti sa prozora hotela! Tu fotku ću morati ponoviti drugi put kad se budem vozila vlakom, sunce je udarilo u prozor pa se ne vidi dobro.

- 21:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.06.2006.

I stvori Bog ženu...

Nasla sam maloprije ovaj post na drugom kraju Bloglanda. Predodobar je bio da ga ne posudim ;) (gledala sam Da Vincijev kôd danas pa sam u female filmu) ;) .............. .............. Samo da vas malo podsjetim...Često se pitate što je to ženska snaga koje možda uopće niste svjesne. Ona je doista drugačije kvalitete nego muška, što ne znači da i muška ne treba biti izbalansirana. Ovaj tekst mi je poslala draga frendica i nadam se da ćete uživati u njemu kao i ja. Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo. Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj radionici i pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za sastavljanje? Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati više od 200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti, njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće. Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje. Mora imati naručje u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta istovremeno. Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti, ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke" Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za jedan dan, završi to sutra" "Ne, neću," protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim zaustaviti. već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan. " Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali Bože, napravio si ju tako meku" "Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići" "Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo. "Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i pregovarati, odlučivati i zauzimati se..." Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo ženino lice. "Ajoj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za jedan dan." izjavi pobjednosno anđeo. "Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza." "Čemu suze?" upitao je anđeo. Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost, da izrazi svoje veselje, bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos." Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si mislio. To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je čudo." ŽENE Znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale. No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime, često zaboravljaju koliko zaista vrijede... Pa da vas podsjetim ................. .................

- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.05.2006.

Sience Friction

Sjećam se prije puno godina na TV-u je bila neka serija zvala se 'Automan' (tip je imao glavu i ruke normalne, a sve ovo ostalo je bilo plavičasto i svijetlilo je. Nosio je odjeću tako da se to nije vidjelo.) Anyway, to je bilo toliko davno da ne znam o čemu se radilo u seriji, ali sam zapamtila dvije uzrečice koje je tip imao. Prva je bila. 'Nitko nije savršen', a druga 'Ništa nije nemoguće'. You gotta believe in something ;) Tako ja vjerujem da će ova nesavršena jednog dana kupiti svoj helikopter :))) Nekako mislim da ću morati jer ovi znanstvenici slabo rade na tim teleporterima ;))) (da, Nikoli Tesli je dobro krenulo, i onda su oni mislili da mogu sami i šta se ono desilo na onom ratnom brodu, ljudima je ostalo pola tijela zakovano u trup broda i svašta još) I htjela bi još da neko izmisli hologram mora tako dobar da ga uključiš doma i čuješ valove i osjetiš vjetar u kosi i sunce na licu. Ili budu izmislili teleportere za ljude prije toga? :) Izgleda da ću napokon na more za dva tjedna. Ovo se više ne može nazvati potrebom, zapravo hrvatski jezik nema dovoljno dobru riječ za to. Najbliže je ona engleska 'urge'. Jedino je bed šta u ovo doba godine sunce ima malu dužu putanju po nebu pa više ne zalazi za otocima nego iza brda i to više nije to.

- 11:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.05.2006.

Freedom

Odselila sam prije 11 godina oko 400 kilometara dalje. I nije pomoglo. Prije neki dan joj nisam htjela reći di idem. Ona se zove još i kontrolor. Zato nisam. I prigovaralo. To sam se zarekla da nikad neću nikom biti. Nikad. I kad sam se vratila s puta tu noć sam je sanjala. Naravno da mi je prigovarala u snu :) Poslije sam je nazvala, rekla di sam bila i onda deja vu. Prije 6 godina sam letila sama do Bombaya, njima sam rekla da idem na organizirano putovanje. Samo šta sam ja, zapravo, bila ogranizator ;) Tako mi je prevažna ta sloboda. If you love someone, set them free.. My little princess. Ti možeš na kraj svijeta, a ja ću samo anđele poslati da te čuvaju :)

- 18:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Jutros na Sljemenu

Jedva čekam da se ja i moj novi fotić malo bolje upoznamo :) A to će biti valjda kad se udostojim (čitaj: stignem) pročitati uputstva za upotrebu ;) Inace čula sam danas od nekog da ako bi netko pokušao ubiti pozera na slici, da on ispusti frekvenciju zvuka koja se ne može čuti, ali se može oglušiti od nje. Nisam mu htjela baš blizu pa ni fotka nije ispala previše dobro.

- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

The choice is yours. Don't be late. (Nirvana - Come as you are)

Da. Šta sam ono rekla da treba ići nizvodno? Došla tako ja drugi put kod špeditera nakon šta sam shvatila da ću morati (za onaj zahtjev na čije se odobravanje čeka mjesec dana) popisati jedno najmanje pedeset carinskih brojeva..i kaže meni žena da mi je ZABORAVILA reći da to onda neće biti 120 kn mjesečno nego 120 kn za samo prvi carinski broj, a za svaki dodatni još 40 kn. Baš lijepo da se sjetila. Onda sam shvatila da tu više niko ne može izračunati neku pametnu prodajnu cijenu. Anyway, da ne duljim shvatila sam da kad bi se bavila uvozom onda bi imala samo nekoliko carinskih tarifnih brojeva i bar bi znala na čemu sam. Sorry draga državo, ali zbilja su te sj. ovi tvoji birokrati! Tako sam totalno 'slučajno', (a slučajnosti naravno ne postoje) :) završila prekjučer u BG (odatle je sličica u kutu) i to 'uvozništvo' mi se samo tako počelo smiješiti :))

- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.05.2006.

Foto

i još jedna fotka iz vodica :) budem tražila mog programera neka mi da jedan folder na mom serveru samo za fotke pa ću ih onda objavljivati više i malo većih dimenzija :)

- 14:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blago Hrvatskoj :(

Naumila sam postati izvoznik. Stalno nešto pričaju kako Hrvatska previse uvozi i premalo izvozi pa rekoh da joj malo pomognem. I smislila sam šta ću izvoziti i onda kažu da za svaku pošiljku moram, osim troškova poštarine, platiti i špediteru (ili carini ne znam više) 120 kn. Ali kao može se tome doskočiti samo moram popisati sve što ću izvoziti i predati zahtjev na carinu. E ali onda moram čekati vjerojatno mjesec dana prvo da oni pošalju nazad špediteru ono šta su oni već vidjeli i onda još to ide nekom pročelniku (carine valjda) i onda nazad gospođi na carini koja nema svoju daktilografkinju pa će to zato toliko trajati. A ja mislila početi za dva tjedna (onda mi obrt počinje s radom). Uh! A ima još jedna hrvatsko-birokratska pričica: jednom prošle jeseni (da ne pričam zašto sam to morala napraviti) sam preplatila porez. A prije toga sam bila uložila žalbu znajući da ne moram platiti taj porez. I nakon sto mjeseci, kad su napokon riješili tu žalbu, zovu me iz Regosa neka odem u poreznu da mi vrate te novce. I dođem tamo, a oni kažu da moram prvo u Regos po pismenu suglasnost da mi oni mogu te novce isplatiti. Dođem u Regos, a oni kažu da moraju dobiti pismeni zahtjev od porezne za izdavanje te suglasnosti. Naravno da sam išla opet u poreznu i onda ona jedna zbunjena mi kaže da će ona to riještiti i da me bude zvala kad bude gotovo..Uh!!! Ja zaista imam puno energije i optimizma, ali ovako nešto te stvarno izbaci iz takta. Ali..mislim da se sve dešava s razlogom, pa se prvo ljutim na tako nešto, a onda odlučim ići nizvodno..zaista nemam ništa od ljutnje.. (fotka je slikana danas na brežuljcima iznad Čučerja) :)

- 14:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.